"HISTORIJA TEŠNJA" SVE O TEŠANJSKOJ TVRĐAVI

U sklopu nove programske šeme Radio Tešanj počeo je sa emitovanjem serijala emisija "Historija Tešnja".

U prvoj emisiji govorili smo o našoj Tešanjskoj tvrđavi, po čemu naš grad i jeste prepoznatljiv.

Gost prve emisije bio je profesor historije i direktor JU “MUZEJ TEŠANJ” Ernad Prnjavorac.

Znamo da se pod današnjim imenom Tešanj prvi put spominje 1461. godine u povelji, kojom kralj Stjepan Tomašević svome stricu Radivoju Krstiću pored ostalog daruje ''i na Usori grad Tešanj'',ali gradina datira mnogo, mnogo prije 1461.godine.

U nastavku teksta pročitajte sve što niste znali o našoj Tešanjskoj tvrđavi.

Tešanjska trvđava, specifična je jer je jedna od najvećih i najočuvanijih u Bosni i Hercegovini. Spada među tri najveće tvrđave u našoj zemlji. Ima površinu 6300 metara kvadratnih . Ima obim bedema 400 m. Radi se o izuzetno kompleksnom arhitektonskom objektu koji datira iz nekoliko vremenskih epoha, a građevinski se razlikuju 2 arhitektonske cjeline, što mnogi Tešnjaci ne znaju, našu tvrđavu dijelimo na Gornji i Donji Grad. Naša tvrđava je često puta osvajana, od samih početaka, svaki sljedeći osvajač koji bi dolazio na naše prostore, još od antičkog perioda, morao bi osvojiti postojeći objekat da bi tek onda mogao uspostaviti svoju vlast i poslije dograđivati. Tešanjska tvrđava svoj današnji oblik vuče iz sredine 18.stoljeća.

Ne zna se tačno kada je počela gradnja trvđave, zna se da je čovjek, odnosno pračovjek, boravio na ovim našim prostorima današnjeg grada Tešnja još u Paleolitu, odnosno kamenom dobu, to nam svjedoče mnogi arheološki nalazi… Što se tiče samog objekta tvrđave vjeruje se da su njenu gradnju počeli Iliri u 3.st.pr.n.e. dakle prije nekih 2200 ili 2300 godina i da je taj prvi objekat bio na samom vrhu današnje tvrđave, to nije bilo ni blizu ovog kompleksa koji danas obuhvata.

Prva tehnika gradnje bila je suhozid, koja su pravili ta Ilirska plemena, kasnije se razvojem tehnike mijenjao i način gradnje. Sve do modernih vremena kada se počelo graditi krečnim malterom pa sve do danas evo kada se gradi betonom.

O srednjem vijeku u vrijeme dolaska Slavena, nemamo puno informacija. Pretpostavka je da Slaveni koji su zatekli to Ilirsko odnosno kasnije i Rimsko utvrđenje nisu ni imali neki interes da odmah u početku nasele i da grade dalje tvrđavu, jer su oni bili jedan plemenski narod i njima je odgovarao život u dolinama Rijeka. Tek poslije, u vrijeme razvijenog srednjeg vijeka, kada se razvila i Bosanska država kada su učestali ratovi naročito sa Mađarima, ponovo je počela dogradnja odnosno proširenje Tešanjske tvrđave, tog nekadašnjeg antičkog objekta.

U 14. I 15. Stoljeću tvrđava je ponovo dograđivana. U to vrijeme, vrijeme Bosanskog kraljevstva vladala je jedna velikaška porodica, ovim usorskim krajem vladali su Zlatonosovići i oni su na prostoru današnjeg grada Tešnja, na prostoru današnje tvrđave imali svoj velikaški dvor. Taj dvor, t.j. ta srednjovjekovna tvrđava još uvijek je bila jedan manji objekat na samom vrhu stijene i ona je završavala na prostoru današnje Dizdareve kule.Tamo se nalazilo nekoliko objekata, oni su bili nešto drugačijeg oblika nego što su ovi danas.

Osmanlije su na naše prostore došle sredinom 16.stoljeća. To je intersantan period za historiju naše gradine. Osmanlije su u periodu od 1463 do 1476. godine osnovali jedno privremeno kraljevstvoi i neki historičari smatraju da je sjedište Osmanlija bilo u Tešnju na Tešanjskoj trđavi. Tešanj je pripadao porodici Kotromanića vladajućoj porodici Osmanlija.

Kada su se Osmanlije utvrdile u Tešnju oni su dogradili taj tadašnji dvor ali u početku nisu puno ulagali u Tešanj jer je njihov cilj bio sjever ,preko rijeke Save, sve prema Beču. O tome svjedoče pisani izvori koji kažu da je Tešanj tada bio zapušten kraj. Međutim tvrđava počinje dobijati veći značaj nakon što su Osmanlije doživjele poraz u Beču ,tada počinje dodatna gradnja Tešnjske tvrđave.

Prvo ozbiljnije proširenje gradine desilo se početkom 18.st. nakon poraza Osmanlija u Beču, osmanlije su shvatile da im Tešanjska tvrđava igra veliku ulogu u odbrani. Važnost i slavu tešanjskoj tvrđavi doprinijela je epizoda odbrane od princa Eugena Savojskog 1797.godine jer je Tešanj jedini uspio da se odbrani toj snažnoj vojsci. Tih godina počinje osnivanje Kapetanija u vojnom sistemu. Najznačajniji dograđeni objekat u toj fazi je Donji grad i Dizdareva kula 1745.godine., izgrađena je i tabija , tunel i bedem dug 90 m. Sredinom 18. Stoljeća u vrijeme Ali Paše i Sulejmahn Paše Tešanjska gradina dobila je izgled kakav danas ima . Kompleks danas ima 2 kule , iako se zna da su nekada bile 4, 7 kazamata, 5 tabija, 2 dvorišta, 6 bunkera, bunar, cisterna, preko 400 m vanjskog bedema i nekoliko stotina metara unutrašnjih bedema.

Tešanski kraj bio je kapetanija, ojačao je vojni arsenal. U 18.st bili su svi vojni rodovi. Na samoj tvrđavi nalazilo se nekoliko baterija sa topovima. Na tešanskoj tvrđavi bilo je 30 topova, 200 pušaka, 200 sablji 2000 taneta odnosno metaka, olovo od kojih su se izlivali metci. Vojnici su 24 sata provodili gore, živjeli trenirali i u svakom trenutku bili su spremni da brane tvrđavu ovaj kraj i samo Osmansko carstvo.

Od 1838 izgubila je značaj da bude vojni objekat.

Konzervatorsko restauratorski radovi su product novijeg vremena, još je austrougarska 1909. imala određen plan da radi na gradnji tvrđave, postoje i sačuvani podaci da su bila izdvojena novčana sredstva za sređivanje gradine. Prvi radovi na restauraciji su počeli 1949. nakon 2.Svjetskog rata pod vodstvom doktora Đure Baslera, izvršena je popravka krova Krnje kule čiji je krov bio zapaljen udarom groma.

1976. godina je jako važna jer su tada počeli ozbiljniji radovi.

Tek nakon zadnjeg rata počeli su radovi na restauraciji tvrđave koji traju i danas.

Tešanj ima svoje legende a i sama gradina, jedna od najpoznatijih legendi jeste ona da su našu tešanjsku tvrđavu gradila 3 brata i ono što bi u danu sagradili, preko noći bi vile odnijele.

Da bi to spriječili obratili su se vraču i on mi je rekao da jedan od njih mora svoju ženu uzidati u gradinu. Oni između sebe zavjere se, kako da im bolje počne. Sva tri su bili oženjeni. Zakunu se oni jedan drugome, da koja žena prije dođe i donese ručak u grad, da istu uzidaju živu u grad. Dvojica su braće svojim ženama kazali svoju tajnu, da one ni po koju cijenu ne bi donijele ručak u grad. Treći brat svoju tajnu nije rekao ženi i ona je donijela ručak u grad zidarima. Kako je donijela, oni je zazidali u zid i baš u onaj sa desne strane (kraj) istočno prema Zvečaju vodi, što iz kamena teče. On je molio na svaki način, da je ne zazidaju, ali ga braća nisu poslušala. Ona mlada bila je imenom TEŠA i imala je malo dijete koje je još uvijek dojila.Ona se nije ni bunila samo je tražila jedno, jer je bila majka i imala je bebu, zamolila je da joj se na grudima ostavi procjep u kamenu kako bi ona mogla još jednom da doji svoje novorođenče. Oni su ostavili taj procjep i poslije par mjeseci gradnja tog objekta je završena.

Danas nas gradina podsjeća na našu dugu i burnu historiju koju grad Tešanj bilježi stotinama a i hiljadama godina. Danas našu tvrđavu posjeti 15.000 ljudi godišnje.

Zahvaljujemo se profesoru historije i direktoru JU “MUZEJ TEŠANJ” na svim informacijama.

Bešo Amina /radiotesanj.ba