Roditeljska ljubav nema granica
Emotivni susret oca i sina iz Cazina nakon tri mjeseca
Elvir Bajramović iz Cazina prije nekoliko mjeseci otišao je u Njemačku u potrazi za boljim životom. U rodnom gradu ostavio je porodicu dok im ne obezbijedi smještaj, a kad sve bude spremno, pridružit će mu se u tuđoj zemlji gdje će početi ispočetka.
Elvirovo odsustvo najteže pada njegovom osmogodišnjem sinu Emelu. Oca nije vidio puna tri mjeseca. A Emel vam je jedan divni dječak koji voli nogomet, te trenira u NŠ "Talent" Cazin. Nedavno je sa ekipom putovao u Zagreb na međunarodni turnir gdje ga je dočekalo veliko iznenađenje. Njegov otac uspio je dobiti slobodan vikend te je putovao 600 kilometara u jednom smjeru da bi došao bodriti Emela i njegovu ekipu na turniru, iako se odmah poslije turnira morao vratiti nazad. Emotivni susret oca i sina nakon mjeseci razdvojenosti zabilježen je emotivnim snimkom koji je rasplakao mnoge.
- "Igram za klub, ali sad igram i za svog babu", rekao je sretni dječak kojem će turnir u Zagrebu ostati u posebnom sjećanju.
Zašto vam uopće pišemo o Elviru i Emelu kada su došli dani da svaki drugi otac ostavlja svoju djecu i odlazi u svijet u potrazi za boljom egzistencijom, u želji da svojim najdražima priušti lijep život, miran san, pun stomak, svijetlu budućnost žrtvujući srce jer kako ne osjetiti bol kad pređete kućni prag ostavljajući na njemu sve one koje volite i rodnu grudu bilo to na par mjeseci ili duže? Jer je to naša surova realnost. Opomena. Upozorenje onima koji mogu nešto uraditi da nijedan otac/majka ne mora uskraćivati svojoj djeci sebe, svoj miris, zagrljaj, ljubav ni na jedan dan. Slika današnjeg bh. društva koji između ići ili ostati sve češće bira ono "ići". Također ovo je još jedan dokaz da je roditeljska ljubav bez granica i da će za djecu i samo jedan njihov osmijeh pravi roditelj preći bezbroj kilometara i savladati svaku prepreku pred sobom.
radiotesanj.ba/cazinnet
