crveni.jpg

Previous Next

Kako su muškarci išli u rat, a žene ostajale kod kuće i izvršavale svoje obaveze, one su bojile svoje usne kako bi bile dio radne snage.

Godine 1912. hiljade boraca za ženska prava marširale su pored salona Elizabeth Arden u New Yorku, piše CNN. Ona je osnivačica kozmetičkog brenda, a posao je pokrenula dvije godine ranije. Bila je zagovornica ženskih prava, a ženama koje su marširale podijelila je tubice jarko crvenog ruža.


Ova boja usana vezala se i za elitu i za žene lakog morala svojevremeno, ali zbog značenja kakvo je dobila u jednom trenutku, nisu joj odoljeli ni muškarci.

Vođe borbe za pravo glasa, Elizabeth Cady Stanton i Charlotte Perkins Gilman, voljele su crveni ruž zbog njegove sposobnosti da šokira muškarce i učesnice protesta su masovno nanosile ovu jarku boju, prihvaćajući je kao znak pobune i oslobođenja.

"Ne može biti idealnijeg simbola borbe za ženska prava od crvenog ruža, jer on nije samo moćan, već i ženski", kaže Rachel Felder, autorica knjige "Crveni ruž: Oda ikoni ljepote".

"Ova borba je bila borba za žensku snagu i ne samo to", dodaje ona.

Tokom stoljeća crveni ruž je oslikavao dosta toga, od njegove rane upotrebe među elitom u starom Egiptu i među prostitutkama u antičkoj Grčkoj, do njegovog statusa u ranom Hollywoodu, kao simbola glamura. U mnogim nijansama, ova boja je bila moćno kulturološko oružje, stoljećima ispunjeno različitim značenjima.

"Crveni ruž je zaista način da se prati historiju kulture i društveni duh vremena", kaže Felder.

Sve dok ruž nije populariziran početkom 20. stoljeća, crvene usne su povezivane sa ženama sumnjivog morala: nepristojnim, seksualno nemoralnim, a povezivan je čak i s herezom. U Srednjem vijeku crvene usne su smatrane znakom povezanosti s vragom. Šminkanje je, kaže Felder, povezivano s misterioznom, zastrašujućom ženstvenošću.

Potom su, kako spomenuta autorica objašnjava u svojoj knjizi, u američkom pokretu za pravo glasa žene usvojile crvene usne, a zatim su to učinile i druge žene širom svijeta.

Tako se pokret za ženska prava proširio na Evropu, Novi Zeland, Australiju, s britanskim i američkim organizatorima koji su dijelili taktike, od organiziranja marševa i štrajkova glađu, do dosta agresivnijih, vojnih strategija. Ta solidarnost proširila se i na njihovu šminku. Inspirirana svojim kolegicama iz Amerike, vođa britanskih boraca za pravo glasa, Emmeline Pankhurst, favorizirala je crveni ruž, što joj je pomoglo raširiti ovaj simbol među aktivisticama koje je prate.

Iako su feministice popularizirale crveni ruž, Felder primjećuje da je već postojalo normaliziranje ruža među ženama, a u isto vrijeme su ostavile i naporne korzete i zamijenile ih dosta jednostavnijim grudnjacima, koje je dizajnirala Coco Chanel.

Nakon što su počele nositi crveni ruž, žene su izazvale pravu pobunu u burnim dvadesetim godinama, koja je bila praćena njihovim odijelima. Iako one možda nisu u potpunosti odgovorne za populariziranje crvenog ruža, one su u Evropu i Ameriku donijele ideju "moderne žene".

Tokom Drugog svjetskog rata, crvene usne su imale svoj odvažni čin prkosa. Adolf Hitler je "slavno mrzio crveni ruž", istaknula je Felder. U savezničkim zemljama je nositi crveni ruž postalo znak patriotizma i čin protiv fašizma. Kada je zbog poreza u Velikoj Britaniji crveni ruž znatno poskupio, žene su svoje usne bojile sokom od cvekle.

Kako su muškarci išli u rat, a žene ostajale kod kuće i izvršavale svoje obaveze, one su bojile svoje usne kako bi bile dio radne snage.

"To je omogućilo ženama zadržati osjećaj vlastitog identiteta, od prije rata", objašnjava Rachel Felder.

J. Howard Miller napravio je ilustraciju Rosie the Riveter, kulturne ikone koja prikazuje moć žena koje su radile u američkim fabrikama i koja je imala usne boje trešnje.

Tokom rata 1941. godine, crveni ruž je postao obavezan za žene koje su se pridružile vojsci Sjedinjenih država. Kozmetički brendovi su pokrenuli trend za vrijeme rata, s Elizabeth Arden koja je stvorila "Victory Red" i Helenom Rubenstein koja je predstavila "Regimental Red", između ostalih. Ipak, Arden je pitala američku vladu da kreira propisanu boju ruža i noktiju za žene koje će služiti u vojsci. Njen "Montezuma Red" postao je popularan i ta boja je bila obilježje na ženskim uniformama.

"Nošenje crvenog ruža je za ženu u tom vremenu bilo prilično povezano s jakim samopoštovanjem", kaže Rachel.

Poslije rata, popularne holivudske glumice, poput Elizabeth Taylor, dodale su sloj glamura svom izgledu koji odiše samopouzdanjem.

Danas su rasprostranjeni drugi simboli ženskog dokazivanja, ali su crvene usne i dalje pun pogodak. Jedna slika iz 2015. godine postala je viralna, kada je žena iz Makedonije poljubila oklop policajca tokom protesta protiv vlade i ostavila crveni otisak usana u trenutku pobune.

U Nikaragvi su, 2018. godine, muškarci i žene stavljali crvene ruževe i objavljivali svoje slike na društvenim mrežama, u znak podrške puštanju antivladinih demonstranata. Oni su ovo učinili po ugledu na aktivisticu Marlén Chow, koja je prkosila svojim ispitivačima time što je nosila crveni ruž.

Prošlog decembra gotovo 10.000 žena u Čileu izašlo je na ulicu noseći crne poveze, crvene šalove i crvene usne kako bi osudile seksualno nasilje u zemlji.

Noseći crvene ruževe, protestanti širom svijeta su pokazali moć pokreta koji je započeo prije jednog stoljeća.



radiotesanj.ba/ klix.ba