Priča o Tešnju: Došli, vidjeli, zavoljeli
U Tešanj se dolazi sa namjerom i ciljem
Postoje u Bosni i Hercegovini gradovi skriveni od drugih, mimo vjekovnih puteva i izvan dolina velikih rijeka. Među brdima ušuškana, takva mjesta uvijek će namjernike poput nas, iznenaditi i natjerati na razmišljanje: koliko sličnih još ima?
Nema ih mnogo, a neke, poput Kreševa ili Fojnice, već smo posjetili. Na red je došao Tešanj. Cinici će reći da se kroz Tešanj, ipak, može proći. Ali nama se čini da ovaj grad nikome nije usput. Ovdje se dolazi s namjerom i ciljem. Tako smo mu došli i mi. Željeli smo ga obići i upoznati. A s njim smo se zbližili i zavoljeli ga.
Prišli smo mu iz pravca Matuzića. Vijugava cesta je dosadna, ali srećom nije preduga. Ulazak u grad podsjetio nas je na ulazak u Travnik. Visoko na brdu ugnijezdila se tvrđava, po njoj je čitav kraj poznat. Odmah smo joj požurili u susret. A na ulazu – Kenan, naš današnji domaćin. Plećat i široka osmijeha, s alatom u rukama, ovaj mladić brine se o tešanjskom simbolu. Proljeće je, mnogo je posla. Tužan je, kaže, što su u vrijeme virusa nema posjetilaca. Inače je puno.
Crvene se tešanjski krovovi
”Bez ljubavi se ovo ne bi moglo raditi”, priča nam pokazujući rukom vrh gradine koju tek treba da upoznamo. Boljeg vodiča nismo mogli poželjeti.
Kenan priča da je ovdje odrastao. Iz čaršije je, koju stotinu metara dalje, i svaki dan započinje pogledom na ove zidine koje mu život znače. Ništa mu nije teško raditi. Samo da sve bude kako treba i da namjernici koji ovdje stižu sa svih krajeva svijeta, budu zadovoljni.
”Da se odavde ponesu lijepi utisci da se, ako Bog da, opet dođe”, dodaje vodeći nas duboko u kompleks.
Brdo na kojem se ovaj stari grad nalazi oivičeno je riječicom Tešanjkom, a s njegovog vrha pogled se pruža na prostranu dolinu prema istoku, tamo gdje teče Bosna. Dio građevine sazidan je u srednjem vijeku, a dio za vrijeme Osmanlija. Tvrđava liči na druge bosanske stare gradove s jednom važnom razlikom – ovdje se kuće nisu gradile blizu zidova i grad se širio izvan ograđenog prostora.
S vrha je pogled prekrasan. Crvene se tešanjski krovovi, a opustjelim ulicama prolaze samo policijske patrole. U ovom skladu mogli bismo uživati čitav dan, ali rijetke kapi kiše tjeraju nas na polazak. Spuštamo se strmim stazama uživajući u mirisu pokošene trave. Kratak obilazak Dizdareve kule i pozdrav s gradinom. Kenane, hvala ti, bio si sjajan.
Ponovo smo na tešanjskoj kaldrmi. Pred nama je još jedan simbol grada: Gazi Ferhad-begova džamija. U vrijeme pandemije je zatvorena pa se njenoj ljepoti divimo obilazeći je. Nikad i nigdje nismo vidjeli ovakvu džamiju. Prije koju godinu, vjetrovi joj porušiše munaru. Od tada je ovakva, ranjena i tužna. Čeka bolje dane.
Jeste li znali da u Bosni i Hercegovini postoje još tri džamije koje prema imenu graditelja, nose ime Ferhadija? Osim tešanjske, postoje još banjalučka, sarajevska i žepačka Ferhadija. Sve ljepša od ljepše. Na ovom mjestu gdje su srce i duša čaršije, džamija je od 1564. godine. Palili su je, rušili, ali opstala je, eto, do danas u ovom čudnom obliku.
U haremu je Ferhad begovo turbe, a preko puta još jedan tešanjski nacionalni spomenik – Zgrada Muftijinog konaka u Tešnju. Golema zgrada je u odličnom stanju. Bijelih zidova i žutih prozorskih okvira. Čitav život ove čaršije organizovan je uz ovaj Konak. Bilo nekad, ostalo do danas.
Dotjerani Eminagića konak
Nastavljamo. Želja nam je da posjetimo Taletovu kuću. Jeste, Tale je bio iz ovih krajeva, barem u mašti Derviša Sušića u kultnoj seriji Televizije Sarajevo. Kuću smo zapazili još sa tvrđave, a sada smo sigurni da smo na ispravnom putu. Penjemo joj se listajući slike Hrsuza, Begovice, Inšpektora, hećim Bećira i Tala – prije četrdeset godina.
Kuća je potpuno oronula. Pokušali smo ući unutra i dodatno rekonsturisati sjećanja na stoput pregledane scene, ali odustasmo – pod nogama se veranda zaljuljala kao da nam želi reći da odemo. Odlazimo, ali ne daleko. Iza nas je veličanstveni Eminagića konak.
Tešanjski hroničari zapisali da je na prvoj geodetskoj karti ovog grada, Eminagića konak centralni objekat. Stotinu dugih godina primao je musafire da bi koncem prošlog vijeka, zaključao vrata uoči dvodecenijskog počinka. Danas je ponovo lijep, dotjeran. Ovdje se više ne zanoćava, konak više nije konak već je muzej. Pogledat ćemo ga sljedeći put.
Niz strme stepenice vraćamo se na glavni mahalski put. Desno je čaršija, a lijevo malena džamija s drvenom munarom. Pored nje je nakšibendijska tekija. Put do nje je uzak i okružen starim kućama. Sa svakog pedlja čaršije vide se zidovi tešanjske gradine.
Mezar Muse Ćazima Ćatića
U polukrugu oko ovog brda prolazimo pored još dvije gradske džamije. Početak ramazana ove godine ujedinio se s krajem aprila. Sokake okružuju probeharala stabla jabuka. Mirišu ulice od zujanja debelih pčela – tešanjki. Mogli bismo ovdje provesti koju godinu, pristajemo. Ali valja nam ipak dalje. Put nas vodi do mezara Muse Ćazima Ćatića.
Da sjednemo i s velikanom malo odšutimo
Bolji poznavatelji bosanske književnosti imali bi šta kazati o ovom nadarenom poeti. A povjesničari i filozofi o njegovom značaju u širem kontekstu. Zaista je Musa Ćazim Ćatić bio važna ličnost u bosanskohercegovačkoj historiji. U Odžaku je rođen, školovao se u Carigradu, a lijepe dane proveo u Tešnju gdje je i umro. Ovaj grad danas ga se sjeća imenom Gimanzije i lijepim spomenikom. Slika s fesom na bijelom nišanu. Pod drvetom su dvije klupe. Da sjednemo i s velikanom malo odšutimo.
Vraćamo se prema čaršiji, putokaz nam je toranj pravoslavne crkve Presvetog Pokrova Bogorodice. Grič je ime brdašca na kojem se nalazi hram. Ovdje je od sedamdesetih godina prošlog vijeka. Internet historičari tvrde da posjeduje jednu od najzanačajnijih zbirki ikona u Bosni i Hercegovini. Sva vrata su nam u vrijeme pandemije zatvorena. Razlog više da Tešanj ponovo posjetimo.
S brda obraslog u četinare, strmom ulicom vraćamo se u grad. Šećemo se parkom u blizini zgrade općine, nešto prstima računamo procjenjujući koliko vremena nam je ostalo. Nije mnogo. Vrijeme je da se krene.
I prosječnim poznavateljima sarkalne arhitekture kakvim se smatramo, jasan je poznati rukopis na zidovima ove ljepotice. U potpisu – Josip Vancaš. Jedna od sedamdesetak crkava koje je projektovao. Nama najljepša, kao i svaku novu koju upoznamo. Pored crkve, put nas vodi do posljednje tešanjske raskrsnice, pa dalje, prema Jelahu.
Prije skretanja, još jedan pogled na ovaj prekrasni grad. Cijenimo vrijeme koje smo proveli ovdje. Vidjeli smo prekrasne građevine, upoznali zanimljive ljude i upisali se među one koji Tešanj svake godine posjećuju. Stećke u Vukovu, jezera u Jelahu, izvore vode i čuvena tešanjska izletišta posjetit ćemo drugi put.
Tešanj kroz brojeve
Bosna i Hercegovina, Federacija
Udaljenost od većih gradova: Sarajevo 151 km, Zenica 81 km, Tuzla 79 km, Bihać 266, Mostar 259 km, Banjaluka 124, Doboj 20 km
Površina općine: 155,9 km2
Stanovništvo: (2013): 46.135 (općina), 5.531 (grad)
Rijeke: Usora, Tešanjka,
Planine: Dubrava, Borja
Jezero: Mrkotić, Jelen
Savjeti
U Tešanj se iz pravca Sarajeva stiže dolinom rijeke Bosne. Prvo skretanje s magistralnog puta prema gradu, nalazi se u selu Šije, a gradu je moguće pristupiti iz pravca Jelaha i Doboj Juga. Kraj je poznat po izvorima mineralnih i ljekovitih voda koje vrijedi posjetiti, a u Tešnju ćete naljepše dane provesti ukoliko ga posjetite tokom proljetnih i ljetnih mjeseci kad se grad zeleni u brojnim drvoredima. U svako doba godine, obavezno ćete posjetiti čaršiju, gradinu, tešanjske džamije i crkve. Padinski predjeli idealni su za višesatne šetnje stazama okruženim gustim šumama.
radiotesanj.ba/bosnopis.ba
