vita.jpg

Previous Next

Danas se o vitaminima mnogo govori kao o važnim sastojcima hrane iako oni ne služe ni kao materijal za gradnju živih stanica ni kao energetski izvor.

Njihov nedostatak dovodi do različitih poremećaja u organizmu. Vitamini se javljaju u hrani u izvanredno malim količinama, pa ipak dovoljnim da mogu ispuniti svoj zadatak u organizmu. No, svaka namirnica ne sadrži i sve potrebne vitamine i zato je neophodno da hrana bude mješovita. Ali i uzimanje mješovite hrane može biti nekorisno ako se s njom postupa nemarno. Razni postupci pri preradi, kuhanju i konzerviranju hrane mogu uništiti vitamine u njoj.

Poznato je da se neki vitamini otapaju u masnoćama, kao vitamini A, D, E i K, dok se drugi otapaju u vodi. Jedni su otporniji prema toplini i dužem stajanju, dok se drugi u ovim uvjetima uništavaju. Tako, naprimjer, špinat, koji obiluje vitaminom C, već kod sobne temperature gubi polovinu od svoje prvobitne količine za 1 do 2 dana stajanja. Može se, uopće, reći da su vitamini topivi u mastima otporniji prema djejstvu topline.

Iako su naša saznanja o vitaminima relativno novijeg datuma, ipak se danas sa sigurnošću može reći da su izvjesni vitamini važni činioci u ljudskoj prehrani.

Vitamin A se nalazi u punomasnom mlijeku, ribljem ulju, maslu, žumanjku, nekim vrstama povrća i dr. Minimalna količina od 3 do 5 miligrama u svakodnevnoj hrani podmiruje potrebe organizma za ovim vitaminom. Ako se unosi u većim količinama, sakuplja se kao zaliha u jetri i troši kad je organizam u oskudici.

Od praktičnog je značaja da se vitamin A može zagrijati i do 120°C, a da pri tome ne gubi ništa od svoje vrijednosti. U prehrani djece vitamin A je naročito važan, jer nedostatak tog vitamina usporava rast, koža i sluzokoža pokazuju smanjenu otpornost, te dolazi do čestih infekcija. Smetnje vida, koje nastaju usljed nedostatka ovog vitamina, različito se odražavaju. U lakšim slučajevima nastupa tzv. kokošije sljepilo (čovjek ne vidi u sumrak), dok u težim može doći i do gubitka vida.

Vitamin D (De) naziva se još i “antirahitični” vitamin, jer je oboljenje nastalo usljed nedostatka tog vitamina poznato pod imenom rahitis. Ono se ispoljava zakržljalošću i omekšanjem kostiju, usljed čega nastaju tzv. “O” i “X” noge, i krivljenje skeleta. Vidjeli smo već ranije da je za pravilan razvitak kostiju i zuba, uz kalcij i fosfor, neophodan i vitamin D, te je od izvanredne važnosti da je u dovoljnoj količini zastupljen u prehrani djece, trudnica i dojilja. Ulje morskih riba osobito obiluje vitaminom D, mada ga ima dosta i u mlijeku, maslu, žumanjku i jetri. Hrana biljnog podrijetla siromašna je ovim vitaminom.

Kako se vitamin D stvara u koži pod djejstvom sunčevih zraka, najbolja predohrana od rahitisa je sunčanje djece ljeti, a zatim davanje ribljeg ulja.

Vitamin C (Ce) je vrlo rasprostranjen u prirodi. Ima ga mnogo u limunu, narandži, šipku i paprici. Meso, mlijeko i ostale namirnice životinjskog porijekla sadrže ga u malim količinama ili ga uopće ne sadrže. Na visokoj temperaturi i stajanjem na zraku brzo propada, te zbog toga treba namirnice koje ga sadrže po mogućnosti kuhati što kraće vrijeme i u poklopljenoj posudi, kako bi što manje dolazile u dodir sa zrakom. Najidealnije je pripravljati povrće u pari, jer se pri kuhanju vitamin C otapa u vodi i odstranjuje zajedno s njom. Čovječiji organizam nije u stanju nagomilavati rezerve vitamina C, zato je potrebno svakodnevno ga unositi sa svježom hranom. Dnevne potrebe kreću se oko 50 do 100 miligrama.

Oboljenje koje nastaje usljed nedostatka vitamina C u hrani naziva se skorbut. Danas se javlja rjeđe nego ranije i u znatno blažem obliku. Ispoljava se krvarenjem iz desni, umorom, krvarenjem po koži i sluzokožama. U ranom djetinjstvu, nedostatak vitamina C nepovoljno utječe na formiranje zuba.

Potrebe za vitaminom C povećavaju se u trudnoći, pri dojenju, napornom radu i infektivnim oboljenjima.

Vitamini grupe B (Be). Ovoj grupi pripada čitav niz u vodi rastvorljivih vitamina, veoma otpronih na toplinu, od kojih svaki ima posebnu ulogu u tijelu. Obično se u prirodi nalaze zajedno, u namirnicama biljnog i životinjskog podrijetla. Osnovni izvori su: žitarice, ljuska riže, grah, grašak, pivski kvasac, jetra, bubrezi i mršavo meso. U manjim količinama sadrži ih žumanjak, svježe mlijeko, krumpir i orasi. Treba napomenuti da je brašno visoke meljave (bijelo brašno) siromašno vitaminima B grupe, jer se najveći dio vitamina pri preradi gubi.

Iz ove grupe značajni su vitamini B1, B2, B12, i tzv. PP (PePe) factor.

Vitamin B1 (aneurin). Ovaj vitamin je od značaja i za djecu i za odrasle. Iako su dnevne potrebe organizma za njim minimalne oko 2 miligrama nedostatak vitamina B1 dovodi do poremećaja u organizmu koji se u ozbiljnim slučajevima odražavaju: slabošću živaca, mišića, srca, pojavom otoka i preosjetljivošću. Oboljenje se naziva beri-beri, i susreće se često u Aziji, u krajevima gdje je prehrana jednolična i oskudna vitaminom B1. U lakšim slučajevima javljaju se zamor, razdražljivost, gubitak apetita, bolovi u udovima, lupanje srca. Kod alkoholičara se, također, mogu javiti ovi znaci usprkos dovoljnom uzimanju vitamina B1, jer je kod njih sluzokoža organa za probavu oštećena, usljed prekomjernog unošenja alkohola, te nije u mogućnosti iskoristiti ga.

Vitamin B1 ima izvjesnu ulogu pri razgradnji ugljičnih hidrata, te uvećano unošenje ugljičnih hidrata uvećava i potrebe za ovim vitaminom. Vitamin B1 ne stvara zalihe u organizmu, te je potrebno svakodnevno ga unositi.

Vitamin B2 je veoma rasprostranjen u prirodi. Dnevne potrebe organiznma kreću se oko 2 do 3 miligrama. Nedostatak ovog vitamina ispoljava se stvaranjem pukotina i krasta u uglovima usana i očiju. Oko ušiju, nosa i usta javlja se sitno perutanje kože, a na dodirnoj liniji sluzokože i kože usana, usne su crvenije. Nije rijetka pojava svraba u očima, oticanje očnih kapaka i promjena na jeziku.

Vitamin B12 ima povoljno djejstvo na liječenje izvjesnih vrsta malokrvnosti. Nalazi se uglavnom u mesu i jetri. Dnevne potrebe iznose oko 1 miligram.

PP (PePe) faktor (nijacin), također, spada u grupu vitamina B. Nedostatak ovog vitamina izaziva oboljenje poznato pod imenom pelagra (majasil), koje je još i danas rašireno u krajevima gdje se ljudi hrane jednoličnom hranom siromašnom ovim vitaminom. Oboljenje se ispoljava u zapaljenju kože (crvenilo, pucanje, ljuštenje) i poremećajima u gotovo cijelom organizmu, a osobito u organima za  robavu. Ovi poremećaji praćeni su često upormim prolivima. Javljaju se i duševni poremećaji uz gubitak volje.

PP faktor se nalazi u svim namirnicama u kojima se nalaze i ostali članovi B grupe, a dnevne potrebe su ovisne o vrsti rada i kreću se od 12 do  20 miligrama.

Spomenuli smo već da su vitamini veoma rasprostranjeni u prirodi, ali se ipak javlja njihov nedostatak u ljudskoj prehrani, što ima za posljedicu različita oboljenja. Oboljenja koja nastaju zbog nedovoljnog unošenja vitamina nazivaju se hipovitaminozama, za razliku od avitaminoza koje su uvjetovane potpunim nedostatkom vitamina u hrani

avaz.ba/radiotesanj.ba