Fočaci tragaju za još 627 nestalih, a preživjelima i danas prijete
Prema podacima udruženja u Foči je ubijena, nestalo i prisilno odvedena 1.641 osoba, civili bošnjačke nacionalnosti
Danas je Međunarodni dan nestalih osoba i članovi Udruženja žrtava rata "Foča 92-95" obilježili su ga posjetom jednoj od najvećih masovnih grobnica na području Foče. Na lokalitetu Buk Bijela 2006. godine ekshumirana su 43 posmrtna ostatka ubijenih civila u Foči od kojih je 40 identifikovano.
Najmlađa žrtva bio je dječak Arif (Avdo) Rahman, koji je imao samo 16. godina dok je najstarija žrtva imala 32 godine. Čitajući imena identifikovainih žrtava iz masovne grobnice Buk Bijela, Halida Konjo –Uzunović, predsjenica Udruženja žrtava "Foča 92-95" poručila je da preživjeli zahtjevaju od nadležnih institucija da pronađu tijela ubijenih Fočaka, a njihove egzekutore kazne.
"Pomozite nam da pronađemo naše nestale, nikad prežaljene članove porodica jer kada jedna osoba nestane, više od jednog života je izgubljeno. Nikada ih ne dajmo zaboravu, jer mrtvi ne govore, a mi moramo bit njihovi glasnici", poručila je Konjo.
Podsjetila je da su 9. septembra 1992. godine 43 mlada života ubijena na ovom mjestu.
"Foča 1992. godine je grad horora, gluhih i crnih noći bez svjedoka, grad čije tužne priče nikada neće biti dovoljno ispričane, grad u kojem sve što se dešavalo činjenicama podsjeća na genocid, a nije presuđen, grad u kojem je mučki ubijeno 3.000 nesrba, a nemaju spomen obilježje, grad u kojem još uvijek šetaju ratni zloičinci, a nema ko da im sudi, kojem još uvijek lutaju izgubljene prisilno nestale duše njih 627. Ko šuti, zašto šuti, zašto se ne otvaraju masovne grobnice? Od 1.514 Bošnjaka nestalih u Foči do sada je ekshumirano 1.014 žrtava, a njihovi posmrtni ostaci pronađeni su u 514 masovnih i pojedinačnih grobnica, od toga je 55 masovnih. Foča je u vrhu liste gradova u BIH po brojnu nestalih, a na prvom mjestu po broju nestalih i ubijenih žena", podsjeća Konjo.
U masovnoj grobnici Buk Bijela ubijeni su i braća Hamdo i Omer Šljivo, Dževad i Izet Šoro, Jasmin i Kemal Šukalo. Iako mu je namjenjena ista sudbina Kemal Emir Frašto je jedini od svoje porodice preživio fočansku golgotu, ali je ubijen njegov brat Emir. za čijim posmrtnim ostacima traga dugih 28 godina.
"Meni je hatar na naše komšije, zašto nam nisu rekli da se sklonimo. Ubijali su nas i silovali, i šute 28 godina i slušaju patnju i vapaje nas fočanskih žrtava. To je zločin. Mnoge sam lično pitao, ali ne govore, samo jedna žena iz moje ulice mi je rekla da joj je žao zbog onog što sam proživio i da je sramota. 627 nestalih, naši očevi, majke, braća traže smiraj svoje duše, a mi koji smo ostali živi samo želimo da ih dostojanstveno ukopamo i da im možemo na mezarju proučiti Fatihu. Ja znam ko je ubio mog brata. 22. juni 1992 u šest sati popodne došao je Zelja sa Klanfom i izveo mog brata sa četvoricom drugih. Njih su likvidirali, a mom bratu su, pošto smo imali dosta ušteđevine, kazali da može da otkupi život. Kad je novac predat ubili su ga na autobuskoj stanici i tu je tri dana bio izložen. Kao grudu zemlje su ga bacili ispod mosta pa im ni to nije bilo dovoljno. Ćehotina nije odnijela tijelo pa su ga zatrpali kamenjem. Jedne prilike sam kopao rukama da ga nađem jer sam jedini preživio od moje familije i to mi je dužnost. Fočanska policija mi je prije tri godine rekla:"Nemoj da te mrak pojede kao tvog brata",ispričao je Kemal Emir Frašto.
Mjesta stradanja Fočaka nisu obilježena, a inicijativa je preživjelih da se napravi centralno spomen obilježje za sve ubijene i nestale Fočake.
"Sa ovog mjesta želimo da izrazimo nezadovoljstvo radom državnih instituacija, koje trebaju raditi na tome da se nađu nestali, a zločinci privedu pravdi. Nikada ih nećemo prestati prozivati kao što nećemo prestati tražiiti naše nestale. Potrebno nam je centralno mjesto u gradu da obilježemo stradanja naših najbližih, i da obilježimo sva mjesta na teritoriji Foče gdje su ubijani naši najmiliji", poručio je Izte Soahić, predsjednik SO Foča.
Članovi udruženja i porodice ubijenih položili su cvijeće i proučili fatihu na lokalitetu Buk Bijele, a u Aladža džamiji u Foči pred duše ubijenih proučena je dova.
Prema podacima udruženja u Foči je ubijena, nestalo i prisilno odvedena 1.641 osoba, civili bošnjačke nacionalnosti. Do sada je ekshumirano 1.014 žrtava zločina počinjenog u ovom gradu, a porodice ubijenih Bošnjaka tragaju za još 627 nestalih.
"Pomozite nam da pronađemo naše nestale, nikad prežaljene članove porodica jer kada jedna osoba nestane, više od jednog života je izgubljeno. Nikada ih ne dajmo zaboravu, jer mrtvi ne govore, a mi moramo bit njihovi glasnici", poručila je Konjo.
Podsjetila je da su 9. septembra 1992. godine 43 mlada života ubijena na ovom mjestu.
"Foča 1992. godine je grad horora, gluhih i crnih noći bez svjedoka, grad čije tužne priče nikada neće biti dovoljno ispričane, grad u kojem sve što se dešavalo činjenicama podsjeća na genocid, a nije presuđen, grad u kojem je mučki ubijeno 3.000 nesrba, a nemaju spomen obilježje, grad u kojem još uvijek šetaju ratni zloičinci, a nema ko da im sudi, kojem još uvijek lutaju izgubljene prisilno nestale duše njih 627. Ko šuti, zašto šuti, zašto se ne otvaraju masovne grobnice? Od 1.514 Bošnjaka nestalih u Foči do sada je ekshumirano 1.014 žrtava, a njihovi posmrtni ostaci pronađeni su u 514 masovnih i pojedinačnih grobnica, od toga je 55 masovnih. Foča je u vrhu liste gradova u BIH po brojnu nestalih, a na prvom mjestu po broju nestalih i ubijenih žena", podsjeća Konjo.
Ubijani bez milosti
U masovnoj grobnici Buk Bijela ubijeni su i braća Hamdo i Omer Šljivo, Dževad i Izet Šoro, Jasmin i Kemal Šukalo. Iako mu je namjenjena ista sudbina Kemal Emir Frašto je jedini od svoje porodice preživio fočansku golgotu, ali je ubijen njegov brat Emir. za čijim posmrtnim ostacima traga dugih 28 godina.
"Meni je hatar na naše komšije, zašto nam nisu rekli da se sklonimo. Ubijali su nas i silovali, i šute 28 godina i slušaju patnju i vapaje nas fočanskih žrtava. To je zločin. Mnoge sam lično pitao, ali ne govore, samo jedna žena iz moje ulice mi je rekla da joj je žao zbog onog što sam proživio i da je sramota. 627 nestalih, naši očevi, majke, braća traže smiraj svoje duše, a mi koji smo ostali živi samo želimo da ih dostojanstveno ukopamo i da im možemo na mezarju proučiti Fatihu. Ja znam ko je ubio mog brata. 22. juni 1992 u šest sati popodne došao je Zelja sa Klanfom i izveo mog brata sa četvoricom drugih. Njih su likvidirali, a mom bratu su, pošto smo imali dosta ušteđevine, kazali da može da otkupi život. Kad je novac predat ubili su ga na autobuskoj stanici i tu je tri dana bio izložen. Kao grudu zemlje su ga bacili ispod mosta pa im ni to nije bilo dovoljno. Ćehotina nije odnijela tijelo pa su ga zatrpali kamenjem. Jedne prilike sam kopao rukama da ga nađem jer sam jedini preživio od moje familije i to mi je dužnost. Fočanska policija mi je prije tri godine rekla:"Nemoj da te mrak pojede kao tvog brata",ispričao je Kemal Emir Frašto.
Mjesta stradanja Fočaka nisu obilježena, a inicijativa je preživjelih da se napravi centralno spomen obilježje za sve ubijene i nestale Fočake.
Obilježiti mjesta stradanja
"Sa ovog mjesta želimo da izrazimo nezadovoljstvo radom državnih instituacija, koje trebaju raditi na tome da se nađu nestali, a zločinci privedu pravdi. Nikada ih nećemo prestati prozivati kao što nećemo prestati tražiiti naše nestale. Potrebno nam je centralno mjesto u gradu da obilježemo stradanja naših najbližih, i da obilježimo sva mjesta na teritoriji Foče gdje su ubijani naši najmiliji", poručio je Izte Soahić, predsjednik SO Foča.
Članovi udruženja i porodice ubijenih položili su cvijeće i proučili fatihu na lokalitetu Buk Bijele, a u Aladža džamiji u Foči pred duše ubijenih proučena je dova.
Prema podacima udruženja u Foči je ubijena, nestalo i prisilno odvedena 1.641 osoba, civili bošnjačke nacionalnosti. Do sada je ekshumirano 1.014 žrtava zločina počinjenog u ovom gradu, a porodice ubijenih Bošnjaka tragaju za još 627 nestalih.
klix.ba/radiotesanj.ba
