Prije tačno 30 godina 3.11.1993. godine u 12:40 sati je čitav jedan grad umuknuo.
Vraćajući se kući, u ulici Ali-paše Hećimovića, tri su mlada života ugašena
Vijeće učenika naše škole, na čelu sa Lucijom Mandić, Harisom Užičaninom, Adnanom Salkičevićem, Šejlom Galijašević i profesoricom Sabinom Užičanin, ranjenom srednjoškolkom, u petak, 3.11.2023, povodom 30. godišnjice stradanja srednjoškolki u ulici Ali-paše Hećimovića, položili su cvijeće i odali počast na spomen-ploču kod ulaza u školu te na spomenik podignut u istoimenoj ulici. Ovim smo na simboličan način pokazali solidarnost sa porodicama preminulih i preživjelim srednjoškolkama, a sada i građankama našeg grada.
U nastavku slijedi jedna kratka i emotivna priča.
12:40
Prije tačno 30 godina 3.11.1993. godine u 12:40 sati je čitav jedan grad umuknuo. Tog dana tri su srednjoškolke izgubile živote zbog ljudske gluposti. Iz srednje škole su pušteni zbog sirene za granatiranje koja je odjeknula gradom, a nažalost neki od tih srednjoškolaca nikada više nisu kročili ulicama i sjeli u školske klupe. Vraćajući se kući, u ulici Ali-paše Hećimovića, tri su mlada života ugašena. Tada u 12:40 sati djevojke su začule pucanj iz minobacača sa agresorskih položaja na Zmajevcu. Agresor je putem dvogleda vidio srednjoškolke i ciljano ih gađao.
U 12:40 asfalt je bio natopljen krvlju nedužnih pet srednjoškolki od kojih su dvije ranjene. Jedna od njih je zvala svoje drugarice da ne trče, da legnu, da se sakriju. Nažalost, sudbina je odredila drugačije. U 12:40 sati ručni sat na ruci jedne djevojke je prestao kucati. Tri mlada života su ugašena i nakon 30 godina pitate li se kako je njihovim roditeljima, prijateljima. Sada bi oni bili roditelji, a sada ih više nema...
Gimnazija 'Musa Ćazim Ćatić' Tešanj
