tesanj-carsija-2.jpg

Previous Next

Danas smo ugostili gospodina Miralema Alića kao predstavnika UG "SEHARA" Tešanj. Miralema možemo predtaviti kao bivšeg radnika Radio Tešnja, a i kao nekoga ko nam mnogo može reći o starim zanatima na području našeg Tešnja.

U našoj emisji "Historija Tešnja" predstavili smo i UG "Sehara" Tešanj, te otkrili neke od njihovih planova za budućnost.  

Tešanj je sredina koja ima dugu kulturnu tradiciju i brojne historijske i kulturne spomenike. Od posebnih kulturno-historijskih vrijednosti na općini Tešanj u spomeničku baštinu spadaju: Stari grad Tešanj, Gazi Ferhad-begova džamija (Ferhadija), Gazi Ferhad-begov mezar, jezgro stare čaršije, Eminagića konak, Sahat-kula, Musalla, Mezar pjesnika Muse Ćazima Ćatića i dr...
Pored navedenog bogatog dijela kulturno-historijskog naslijeđa, Tešanj je historijski gledano već krajem 16. i početkom 17. vijeka bio i jak ekonomski centar. To pokazuje jedan pisani dokument iz 1639. godine, u kojem se navodi da je tada u Tešnju bilo preko 120 zanatlija. Koliko je tačno zanatlija bilo i kojeg obrta se ne zna, jer se u ovom dokumentu u kojem je kadija zavodio gotovinu tešanjskih vakufa i pupilarnog novca spominju samo dužnici, jamci i svjedoci. Iz ovog fonda tada su posuđivali novac trgovci i obrtnici, pa tek onda ostali građani. Iz ovoga se da zaključiti da je u Tešnju u tom periodu bio puno veći broj različitih obrta(izvor:Esnafi i obrti u BiH-Hamdija Kreševljaković). Tešanj dakle ima bogato zanatsko naslijeđe i u ovome je današnje stanovništvo ovih prostora potražilo inspiraciju za nove poduzetničke ideje, što je rezultat razvijenosti tešanjske privrede danas. 

STARI ZANATI

ABADŽIJE

  Abadžije su se bavile izradom seoske odjeće od domaćeg platna. Danas se izrađuju dijelovi odjeće kao suveniri.

ARAKIJADŽIJE

 Arakijadžije ili kapari postoje u Sarajevu od 16. st. Bave se izradom svih vrsta kapa, ali i tradicionalnih fesova.

FILIGRANSKO KUJUNDZIJSKI ZANAT

  Obrada i iskorištavanje metala je zauzimala značajno mijesto u zanatskoj proizvodnji.

Među zanate koji su se bavili obradom metala spadaju: kovači, tufekčije, sabljari, zildžije, bravari, kazandžije i kujundžije.Finom, umjetničkom obradom metala bavili su se: kazandžije i kujundžije. Kujundžije su majstori koji su izrađivali nakit od zlata i srebra. Kujundžijska čaršija nastala je u prvoj polovini 16. stoljeća na mjestu današnje Gazi Husref-begove ulice i Malog Kujundžiluka. I danas u tim ulicama većinom rade zlatari. Filigranski zanat je nastao u okviru kujundžijskog, a vremenom su se majstori filigrani usavršavli i pojedini osamostalili.

U početku su kujundžije izrađivali komade nakita, dok su filigrani pravili ispune savijajući i pletući od srebrene žiceprecizne ornamente, kojima su se punile praznine na komadima nakita ili su se samo lijepili po površini. Sama riječ filigran je latinskog porjekla i znači „nešto precizno". Turska riječ za filigran je „telkar", pa je pretpostavka da je filigransko umjeće u naše krajeve došlo preko Dubrovčana. Srebro koje su koristili naši majstori se uglavnomdobivalo od raznih ruda iz okoline Kreševa i Srebrenice.Prvo bi se sačinila tanka žica koja se zatim velikom preciznošću „plela" i letovala za podlogu specijalnim srebrenim prahom. Od žice su nastajali i danas nastaju savršeni oblici, te se filigransko umjeće s pravom svrstava u umjetnost ili, kako se obično kaže, u „umjetne zanate". Odvajanjem od kujundžija, filigrani počinju praviti ne samo nakit, već i predmete upotrebne vrijednosti, kao što su: kutije za čuvanje nakita i novca, ženske torbice, lule, cigarluke... Oni su pored nakita ukrašavali oružje, odnosno ručke za sablje i razne vrste puški.Od nakita su izrađivali, ali izrađuju i danas, belenzuke i halhale-vrste narukvica, naušnice, broševe, privjeske, teperluke-ukrase za ženske kape, pafte-kopče za pojas, ali i čitave pojase. Filigranski i kujundžijski zanati su se sačuvali i do danas i postoji nekolicina majstora koji čuvaju tradiciju u izradi nakita. Nadamo se da će svoje umjeće prenijeti mlađima, te da ovaj zanat, odnosno umjetnost obrade srebra i zlata, neće izumrijeti nanašim prostorima.


KALIGRAFI

  Kaligrafija se s pravom smatra jednom vrstom umjetnosti. Razne vokacije i poruke ispisane do savršenstva dovedenim arapskim pismom, predstavljaju prava remek-djela. Ovi natpisi su izrađivani na papiru, drvetu, koži, metalu i sl. Danas se izrađuju levhe i razni ukrasni predmeti sa kaligrafskim natpisima.

KAZANDZIJSKI ZANAT

  Kazandžijski zanat je dio esnafa kojem pripadaju i kalajdžije. Jedni izrađuju predmete od bakra, a drugi ih prevlače klajem. Budući da se predmeti od bakra, naročito posuđe, nije samo klajisalo, nego i ukrašavalo ornamentima i gravurama, to je davalo i umjetničku dimenziju ovim proizvodima. Posao ukrašavanja su uglavnom radile žene, a naziva se savaćenje. To je vrsta ukrašavanja,tipična za Sarajevo, koja se održala do danas.

Zanat je u Bosnu i Hercegovinu došao sa dolaskom Osmanlija i od 16. stoljeća, na istommjestu gdje se nalazi i danas, locirana je Kazandžijska čaršija. Mada su se kazandžijski dućani mogli vidjeti i na Vratniku, centar ove djelatnosti je oko ulice Oprkanj na Baščaršiji. Ova Čaršija je podmirivala potrebe za kazandžijskim proizvodima u cjeloj BiH. Mogli su se pohvaliti sa najmnogbrojnijim priborom za rad i sa više od sedamdeset različitih proizvoda, među kojima izdvajam: kuhinjsko posuđe i posuđe za serviranje raznih vrsta i veličina; posuđe u kojem se donosila i držala voda, đugumi, ibrici i leđeni; pribor za kompletno posluživanje kahve-table, ibrici, džezve, zarfovi; različiti sakralni predmeti- proizvodi za rasvjetu, za brijačnice, za banje...

Glavne sirovine za rad su bakar, kalaj, olovo, nišador, te peći sa visokim temperaturama u kojima su se ovi elementi topili i izlijevali u pripremljene kalupe. Posao je bio izuzetno naporan i zahtjevao je posebnu opremu, tzv. zavita, koja se morala održavati vlažnom. Prvi kazandžija se pominje u Sarajevu 1489. godine da bi njihov broj vremenom rastao, te su početkom 16. stoljeća već mogli osnovati esnaf. Postojale su porodice koje su se ovim zanatom bavile kontinuirano preko 150 godina. Ujedno, ovo je prvi esnaf u kojem su se članovi počeli baviti i trgovinom bakra, kalaja i kazandžijskih proizvoda. Prve podatke o ovome susrećemo početkom 18. stoljeća, dok se kod ostalih zanatlija ovaj prelazak javlja tek polovinom 19.stoljeća. Zahvaljujući Austro-Ugarskoj vlasti osnovana je posebna radionica za umjetne zanate koja je dala dodatni poticaj razvoju ove djelatnosti.


KAZAZI

Ljetopisci i putopisci ostavili su brojne tragove o životu naše Baščaršije. Zanatlije su bile brojne, toliko brojne da su imale svoje ulice: Sarači, Abadžiluk, Kazazi, Terzijska čaršija... Bilo ih je na desetine. Mnogo šta im je prijetilo: požari-od onog prvog 1480. do onog najstrašnijeg, kad je cijelo Sarajevo nastradalo, 1697; poplave, bolesti i druge nedaće. Samo u pedeset godina 18. stoljeća pomrlo je 145 terzija, 118 kazaza, 64 abadžija i mnogo drugih. Uprkos tome, zanatlije su ovdje živjele i htjele opstati. Čuvali su svojom voljom i ljubavlju zanat, ali i Baščaršiju. Ostalo ih je veoma malo, ali oni svjedoče o dugogodišnjoj tradiciji, ljepoti krojenja i umjeću ukrašavanja, kako gradske, tako i seoske tradicionalne nošnje. Manufaktura, industrija i navike učinili su svoje...

KOVAČI



Kovački zanat se pojavljuje dosta rano i jedan je od zanata koji izumire. Oni su izrađivali razne predmete od gvožđa i željeza, od dijelova za gradnju kuća do raznih vrsta alata za druge zanate i obradu zemlje. Danas, pored ovih, proizvode se i razne vrste svjetiljki, halke za kapije itd.


PAPUDZIJSKI ZANAT



Gledano kroz historiju nošenje obuće je u uskoj vezi sa kulturom stanovanja. Još u drevnim civilizacijama Starog istoka, gdje nastaju prvi gradovi (urbane sredine), bila je odvojena vrsta obuće po namjeni. Strogo je bila odvojena obuća koja se nosila vani i ona koja se nosila unutar kuće ili hrama.



Smatralo se bogohuljenjem ući u hram ili kuću sa obućom koja se nosila van ovih prostora. Takav odnos prema kući i hramu se zadržao kroz historiju u sve tri monoteističke religije, s tim što se kod kršćana ovo donekle izmjenilo prilikom sažimanja ove religije sa Rimskim carstvom. Papuče tako postaju obuća koja se nosila isključivo u kući i oko kuće. Dolaskom Osmanlija u Bosnu započinje proces urbanizacije naše zemlje osnivanjem gradova tzv. levantskog tipa, gdje je jasno odvojen privredni od porodičnog života u mahali. Papuče su dakle sinonim za kulturu stanovanja u gradu ili za gradsku kulturu. Sama riječ papuča ima korjen u arapskoj riječi „babuš", koja se u perzijskom izgovara „papuš",a do nas je došla u obliku kao „papuča".Osmanlije su izvršile organizovanje zanata u esnafe (cehove), a zanatlije koji su se zatekli u Bosni uklopili su se u novoformirane organizacije. Papudžijski zanat je pripao čizmedžijskom esnafu. Ovom zanatu su pored papudžija i čizmara pripali i mestvedžije i firaeldžije. Papudžije se u defterima prvi put spominju 1530.g. i tu se vidi da su zastupljeni u neznatnom broju, ali već od polovine 16. st. broj ovih zanatlija je veoma narastao.



SARAČI


Sarači (sedlari) spadaju među najstarije i jedne od najznačajnijih zanatlija. Pojavljuju se već 1489. godine i opstaju do danas. Ranije su se bavili proizvodnjom konjske opreme, opreme za putnike, kao i proizvodnjom nanula i opanaka. Danas su više okrenuti proizvodnji opreme za pse, kožne galanterije, a od tradicionalnih proizvoda proizvode: zembilja, nanule i papuče. Pored toga bave se i popravkama proizvoda od kože. 

Danas je malo zanatlija u Tešnju, jedan od njih je Bejto Hatičić. Dedo Bejto koji svoj limarski zanat ljubomorno čuva od zaborava. Kada dođete u Tešanj i pitate za limara Bejtu, svi će vam rado pokazati gdje se nalazi njegova radionica. Dedo Bejto je čovjek koji uvijek i za svakoga ko otvori vrata njegove radionice ima osmijeh i toplu dobrodošlicu. Godine rada, umor, posao koji nekada zna biti fizički težak i zahtjevati mnogo odricanja i sate rada nikada nisu uticale na njega i njegov odnos prema mušterijama. Bejto u svojoj radionici koja je otvorena odmah nakon rata izrađuje predmete od lima kao što su: kante za drvo i ugalj, rore, šiš za prženje kahve, laktove za peći na drvo i ugalj, sač, lonce, topionike za vosak i mnoge druge proizvode koje radi po narudžbi za svoje mušterije. Dedo Bejto, kaže, počeo se baviti limarskim zanatom davne 1957. godine kada se počeo školovati za ovaj zanat. Kako kaže svoj posao ne radi da bi zaradio, radi ga iz ljubavi i zadovoljstva koji mu on pruža. Kada razgovarate sa ovim vrijednim čovjekom, možete saznati da mu je ustvari jako žao što u svom zanatu nema nasljednika i što će vjerovatno nakon što on prestane raditi i njegova radionica trajno zatvoriti svoja vrata.

Udruženje građana ''Sehara'' Tešanj je nevladina, vanstranačka i neprofitna organizacija civilnog društva koja kroz promociju i razvoj kulturnog naslijeđa i turističkih potencijala aktivno doprinosi stvaranju vidljivog i atraktivnog ambijenta za jačanje kulturnog identiteta i obogaćivanje kulturno – turističkih potencijala općine Tešanj i regiona.  

Tešanj  ima bogato zanatsko naslijeđe i u ovome je današnje stanovništvo ovih prostora potražilo inspiraciju za nove poduzetničke ideje, što je rezultat razvijenosti tešanjske privrede danas. Velikim ulaganjem Općine Tešanj posljednjih godina u kulturno-historijsko nasljeđe, kao i aktivnostima institucija i organizacija u ovoj oblasti, stvoreni su povoljni preduslovi za razvoj na polju kulture i turizma, a samim tim povećao se interes za tradicionalnim zanatskim proizvodima. Doprinos ovome su i aktivnosti udruženja Sehara Tešanj na ovom polju, a posebno kroz projekat „TECEX“, koji je podržan kroz LOD II. Veliki broj članova našeg Udruženja koji pripadaju socijalno osjetljivoj kategoriji na tržištu rada (osobe sa invaliditetom, žene i mladi) kao i drugi sa područja općine Tešanj, koji takođe pripadaju pomenutoj populaciji se bavi izradom tradicionalnih proizvoda prirodnog i kulturnog naslijeđa. Međutim ovaj segment je još uvijek nesređen i neiskorišten na pravi način iz više razloga. Ne postoji još uvijek dovoljna valorizacija navedenih proizvoda, proizvodi nemaju dovoljno jako uporište u tradiciji i kulturi ovih krajeva tj. nemaju još uvijek kvalitetnu „priču“ odnosno pozadinu, kao ni organizovani i kvalitetan izlazak na tržište odnosno nemaju organizovanu prodaju i prodajna mjesta. Pored ovih problema tradicionalni proizvodi nemaju ni kvalitetno pakovanje koje gradi vizuelni identitet nekog proizvoda. Osobe iz navedene populacije koje se bavi izradom tradicionalnih proizvoda nemaju snage sami rješavati ove probleme i na ovakav, sređeniji način izaći na tržište. Udruženje Sehara Tešanj sa iskustvom koje već posjeduje u ovoj oblasti kroz različite projekte želi konkretno doprinijeti rješavanju navedenih problema ove populacije i time pomoći u stvaranju prilika za zapošljavanje dajući tako aktivan doprinos sveukupnom društveno – ekonomskom razvoju općine Tešanj i šire.

Organizacija „ SEHARA TEŠANJ „ osnovana je u aprilu 2009 godine sa ciljem očuvanja običaja i tradicije ovih prostora, promovisanja i razvoja ekonomskih kapaciteta građana Općine Tešanj I Zeničko – Dobojskog kantona , Bosne i Hercegovine, kroz očuvanje običaja i tradicije , te organizovanje i realizaciju događaja koji promovišu ekološke proizvode.
U proteklom periodu smo sproveli značajne projekte u našoj Opštini ali i ostvarili značajne kontakte sa drugim udruženjima i privrednim subjektima koji imaju iste ili slične ciljeve i aktivnosti u drugim Općinama na području BiH. Udruženje ima predsjednika, skupštinu i upravni odbor koji zajednički definišu aktivnosti neophodne za ostvarivanje postavljenih ciljeva, te neophodna znanja i vještine za implementaciju projekata.
PROJEKTI / AKTIVNOSTI :
1. Organizovanje radionica i manifestacija izrade i prezentacije tradicionalnih proizvoda

2. Organizovanje sada već tradicionalne manifestacije Etno festival- sajam tradicionalnih vrijednosti (proizvoda, folklora...itd)

3. Realizacija projekta TECEX kroz program LOD II (UNDP), koji je obuhvatao : a) izgradnju kapaciteta zanatlija kroz obuku u pisanju biznis planova b) realizaciju marketing plana koji je omogućio da svaki proizvođač tradicionalnih proizvoda koji je bio uključen u projekat dobije izrađene vlastite kataloge, vizitke, letke, video spotove c) realizaciju različitih kulturnih događaja, Revija narodnih nošnji, Izbor za najbolju digitalnu fotografiju na temu tradicionalnih vrijednosti, Etno festival d) Organizovan okrugli sto na temu ''Uloga tradicionalnih zanata u razvoju kulturno – turističkih potencijala općine Tešanj'' e) Nabavljeno ozvučenje za manifestacije i štafelaji za slikanje f) Izrađen audio turistički vodič o Tešnju za potrebe Muzeja Tešanj

4. Realizacija projekta „ Škola starih zanata i rukotvorina“ (UNDP) u koji su bile uključene četiri škole, gdje su učenici kroz 48 radionica prošli obuku u oblasti tradicionalnih zanata (drvorezbarstvo, keranje, vez, heklanje)

5. Partner Muzeju Tešanj u projektu Škola starih zanata i rukotvorina za civilne osobe sa invaliditetom. Glavni cilj projekta je bio da se kroz radionice keranja, tkanja ćilima i makata učestvuje u stvaranju odgovarajućeg ambijenta za socijalnu inkluziju i poboljšanje životnih uslova civilnih osoba sa invaliditetom na području općine Tešanj.

6. Partner Muzeju Tešanj u projektu Inkluzija žena sa posebnim potrebama u kulturu kroz tradicionalne tehnike kućne radinosti tešanjskog kraja. Projekat je finansirala Fondacija Stavros Niarchos, a glavni cilj je bio kreirati podržavajuće okruženje i uslove za socijalnu inkluziju i unapređenje uslova življenja žena sa posebnim potrebama na općini Tešanj, kroz organizaciju praktičnih radionica za izradu tkanih proizvoda na tkalačkom stanu.


7. Udruženje Sehara Tešanj je učestvovalo do sada na brojnim seminarima i radionicama a neke od njih su : a) dva puta u organizaciju UNESCO-a na teme Rukotvorine kao faktor društveno – ekonomskog razvoja i Tehnička obuka iz oblasti tekstilnog obrta/ u Sarajevu i Parizu, b) četiri seminara na temu Razvoj i upravljanje EU projektima u organizaciji MOZAIK –a, UNDP-a, TACSO, REZ , Vanjskotrgovinska komora BiH,
c)učestvovanje na radionicama PRO-budućnost, Žene čuvari tradicije i kulture“ i Bez predrasuda i granica
8. Organizirali smo tri koncerta tradicionalne muzike do sada, koncert u čast sjećanja velikana sevdalinke Omera Pobrića i dva Bajramska koncerta
9. Izlagali smo na nekoliko značajnih sajmova do sada, gdje smo predstavljeli tradicionalne proizvoda sa tešanjskog kraja : na sajmu ZEPS u Zenici, dva puta na sajmu OPENS - Sajam organske i poljoprivredne proizvodnje i etno – narodnog stvaralaštva, na sajmu „NEXPO - 2011" - Sajam općina i gradova jugoistočne Evrope, gdje je učešće uzelo oko 100 gradova i općina jugoistočne Evrope, već nekoliko godina učestvujemo na Tešanjskom sajamu privrede, Međunarodnom sajmu privrede, poljoprivrede, prehrane i turizma “Dani trešnje” u Mostaru, na Sajmu ruralne privrede i turizma Tarevci, na sajmu Hecegovački plodovi mediterana u Stocu…itd


Bešo Amina/radiotesanj.ba