Otac donirao kćerkine organe: Minelino srce četiri godine kuca negdje u Njemačkoj
Prošle su više od četiri godine otkako je 25-godišnja diplomirana pravnica Minela Zukić poginula u saobraćajnoj nesreći. Minela je nastavila "živjeti" zahvaljujući njenom ocu koji je u najtežem trenutku svog života odlučio donirati njene organe i time spasiti živote najmanje tri osobe.
Kako je Sead Zukić rekao za Klix.ba, njegova kćerka je bila u komi dva dana koja je on proveo uz njen krevet u Kliničkoj bolnicu u Zenici. Odluku je donio sam, bez ičijeg pitanja ili nagovaranja. Iz Minelinog tijela uzeti su organi. Za srce se pretpostavlja da je otišlo u Njemačku, ali tačni podaci nikada nisu saopćeni, jer prema pravilima EU to ostaje tajni podatak. Za tri organa mu je potvrđeno da su donirana u BiH, a za još jedan nije siguran gdje je otišao.
"Znači mi puno što smo donirali organe i ponosimo se tom odlukom. Bila je to prva kadaverična transplantacija u KBZ-u, odnosno u FBiH. Opet bih isto odlučio. Molim sve ljude ovog svijeta, ako im se ne daj Bože desi isto ili slično, da slijede naš primjer", kazao je otac Sead.
Osim spomenika koji je napravljen na mjestu nesreće, roditelji su smogli snage i s drugom kćerkom koja je također bila učesnica nesreće i ostala invalid, osnovali Fondaciju "Minelino srce". Glavni cilj je da promovišu plemenitu ideju potpisivanja donorskih kartica i doniranja organa.
"Teška je to odluka, preteška, najteža u životu, ali jednog dana ćete biti ponosni na tu odluku. Ja sam ponosan na našu odluku, na našu Minelu i nadam se da smo mi svijetli primjer ljudskosti", kazao je njen otac koji je i sam potpisnik donorske kartice.
Jedan Minelin bubreg doniran je muškarcu iz Srebrenika, drugi bubreg ženi iz Kladnja, a jetra je donirana jednoj ženi iz Doboj Istoka. Na svaku godišnjicu pogibije ove mlade pravnice, njih troje sa svojim porodicama posjete porodicu Zukić u Ribniku.
Nažalost, svi ostali su ih zaboravili pa i udruženja koja se bore za transplantirane, dijalizne i ostale pacijente kojima su organi potrebni kako bi živjeli. To ih najviše boli, a svoju bol pretvaraju u riječi, pjesme i pisma u kojima opet naglasak stavljaju na plemenito djelo. Svoje objave postavljaju na Facebook stranicama Fondacija Minelino srce i Sjećanje na Minelu Zukić. U razgovoru otac kaže kako je bilo i onih koji su ih osuđivali, ali oni ne mare jer vjeruju da je njihov čin bio plemenit i da Minela živi kroz druge ljude koje je svojom preranom smrću spasila.
"Nažalost, svijest ljudi o važnosti doniranja organa nije se mnogo promijenila zato što se taj proces ne radi pošteno i transparentno. I danas tražimo informaciju da li je Minelino srce u mezaru ili u Minhenu. Želimo vjerovati da je u Minhenu, da kuca u nekoj mladoj osobi. Svejedno, mi ga svaki dan čujemo kako kuca i gdje god da je ono je za nas živo", kazao je Zukić.
Zahvaljujući humanosti ove porodice transplantirane osobe su danas žive, zdrave i nastavili su odgajati svoju djecu i unuke, a otac Sead, majka Nahida i kćerka Amela nastavit će čuvati uspomenu na svoju Minelu i nadati se da će njihov svijetli primjer pomoći i drugima da spase živote.
